Razgovor s osnivačem: kako se gradi SaaS bez vanjskog kapitala

Luka Perić pokrenuo je Solvr — alat za upravljanje projektima namijenjen malim digitalnim agencijama — iz svog stana u Splitu 2020. godine. Bez investitora, bez akceleratora, bez suosnivača. Tri godine kasnije, Solvr ima 340 plaćenih pretplatnika i generira prihod koji Luki omogućava da ne radi ništa drugo. Pitali smo ga sve što nismo smjeli ne pitati. Zašto nisi uzeo vanjski kapital kad si imao prilike? „Jer bi me promijenio. Ne biznis — mene. Čim prihvatiš tuđi novac, tvoji prioriteti više nisu samo tvoji. Volio bih reći da bih ostao isti, ali vidio sam što se događa prijateljima koji su uzeli seed rundu. Mjere drugačije, razmišljaju drugačije, imaju drugačije sastanke. Možda je to dobro za određeni tip osnivača. Ja sam htio ostati fokusiran na jednu stvar: napraviti alat koji agencije stvarno koriste, a ne koji impresionira investitore na demo dayu.” Koliko dugo si živio na rubu da bi to uspio? „Osamnaest mjeseci. Imao sam ušteđevinu koja je pokrila troškove života dok sam razvijao i prodavao. Bio je to ugodan rub — nisam gladovao, ali nisam ni imao marginu za greške. Ta napetost je, iskreno, bila produktivna. Nisi u stanju zamarati se beskorisnim odlukama kad znaš da svaka košta nešto konkretno.”

Što savjetuje osnivačima koji razmišljaju o bootstrappingu

Razgovor je skrenuo prema savjetima, ali Luka je odmah postavio uvjet: „Ne volim savjete koji zvuče dobro ali ništa ne znače. Reći ću ti što sam naučio, ali svakome od toga treba uzeti samo ono što odgovara njegovoj situaciji.” Njegova prva lekcija: naplati ranije nego što misliš da si spreman. „Moj prvi kupac platio je za produkt koji nije imao ni 20 posto funkcionalnosti koje ima danas. Bio sam siguran da će me poslati kući. Umjesto toga, rekao je da je najkorisniji alat koji je kupio te godine. Čekanje na savršen produkt je jedan od najskupljih luksuz koje si bootstrapped osnivač ne može priuštiti.” Druga lekcija: definiraj segment do razine koja izgleda pretjerano uska. „Ja nisam napravio alat za upravljanje projektima. Napravio sam alat za digitalne agencije s pet do petnaest zaposlenika koje fakturiraju klijentima po projektu, a ne po satu. To je bio moj ICP. Svaka funkcija koja nije služila toj osobi — nije ušla u produkt.” Na kraju smo ga pitali što ne bismo smjeli pisati o bootstrappingu. Kratko je odgovorio: „Da je to romantično. Nije. Ali je vrijedno.”